Sonntag, 17. März 2013

Zašto ljudi ne koriste bicikl kao prevozno sredstvo u Beogradu



Daću vam šniclu na početku, što bi rekao moj profesor sa fakulteta: ne voze ga jer niko ne vozi bicikl u Beogradu. Svaki drugi razlog je daleko iza ovoga. Čak 78% Beograđana rado bi koristilo bicikl, kad bi videlo da i drugi to rade i kad bi postojala kultura upotrebe bicikla kao prevoznog sredstva. Ovo i slična izmišljena istraživanja će vam potvrditi da se ne radi o nedostatku infrastrukture (43%), nebezbednosti u saobraćaju (41%), lošim vremenskim prilikama (32%), nemogućnosti kombinovanja poslovnog odela i bicikla (21%), nedostatku bicikla (17%),odbacivanju čitave pomisli jer misle da su stari (13%) i tome slično. Svi ovi ostali razlozi gledani skupa navode Beograđane da ne sedaju na bicikl kad kreću na posao u čak 167% slučajeva, što je svakako samo po sebi besmisleno, čak i kad ne bi bilo izmišljeno. Isto tako besmisleno je i sedeti u autu u gužvi pri povratku kući, a sami ste deo problema.

Mislim da je za Srbiju veoma karakterističan način na koji su moji roditelji gledali na moju želju da u Beogradu tokom zime na isteku vozim bicikl koji sam dovukao iz Austrije: „Pa ti si lud, da voziš bicikl po snegu i hladnoći!“. Voleo bih da su imali pristup Norvežana koji je sumirao jedan naš iseljenik: „Ne postoji loše vreme, samo loša garderoba.“

Šta još ima da se kaže? Možda da se odgovori na ono „Ah, pa lako je Holanđanima...“? Šta je tu lako? Nema nigde ništa lako (trostruka negacija!), sve se mora izgraditi, ako smo vredni. Nekoliko stvari treba uraditi: izgraditi infrastrukturu (biciklističke staze i trake, semaforsku i ostalu signalizaciju, parkirališta za bicikle, stanice za samo-opravku bicikala), promovisati bicikl kao održivu alternativu automobilskom saobraćaju (poznate i uticajne ličnosti da budu viđene na biciklima), uvesti podsticaje za korišćenje bicikla umesto automobila, kao i takse za ulazak autom u centar grada.



Nema se para za sve ovo? Ma nije moguće! A ima se para da se ne radi ništa? Ko to sebi može da priušti? Zar je jeftinije ne pokušati rešiti problem saobraćajnih gužvi uključivanjem bicikla u saobraćajni sistem Beograda? A koliko novca ode za potrošeno gorivo u gužvi? Ko plaća potrošeno vreme u zagušenjima i začepljenjima zbog previše automobila (koji su ovde lična prevozna sredstva)? Koliko velelepnih mostova će rešiti taj problem?

„Nije naša kultura takva...“ Pa, jeste, naša je kultura da deca na biciklima ginu pod točkovima automobila.  Uzgred, takva je bila i holandska kultura, pa su je promenili. Ovo će najduže trajati, ali ako odmah krenemo u tom pravcu, pre ćemo izgraditi društvo u kome je saobraćajna nezgoda između automobila i bicikla šokantna i retka.

Svakoga dana saznajem za nove načine da se Kultura vožnje bicikla uvede u društvo. Uvek me obraduje duh biciklista koji ih povezuje i inspiriše da zajednički pokušaju da prilagode okolinu jednom zdravom i pametnom načinu života. Ne verujem da u toj borbi mogu da izgube, jer nikada neće odustati, bez obzira sa koliko malo razumevanja ih drugi sputavaju i otpisuju. Nećete razumeti tu snagu ubeđenja u ispravnost bicikliranja dok ne probate i sami.